Meso Romanovskih jagnjadi pre svega je vrhunskog kvaliteta i u gastronomskim krugovima jako cenjeno. Zbog svoje finoce i mirisa (blag miris jagnjetine) rado ga jedu i oni koji jagnjetinu inače ne jedu. Spremljeno ispod sača lepše je od najbolje teletine spremljene na isti način, ko ne veruje neka proba. Romanovska jagnjad nemaju puno loja, imaju sitne kosti i od jagnjeta 35kg žive vage dobija se 14-15kg pečenja, dok je kod drugih rasa količina pečenja 11-12kg, podrazumeva se da su jagnjad približne kondicije pečena na isti način.
Postoji samo jedna rasa Romanovska ovca nastala u Rusiji. Imamo razne linije Romanovskih ovaca i masa ženki se kreće od 50kg do 90kg a mužijaka od 60 do 125kg. U Rusiji su ovce čak i krupnije nego u Češkoj, ima gabaritnijih linija. Isto je i sa prirastima jagnjadi, to zavisi pre svega od genetike same linije koju odgajivač poseduje. Selekciji priplodnih grla se poklanja daleko veća pažnja nego što to mnogi misle. U svojoj knjizi Д.Д. Арсеньев, А.Н. Белоногова i В.Ю. Лобков “Биолошке особине Романовских оваца” navode da je 1963. Godine samo u region grada Tutaeva težina 4 Romanovska ovna bila preko 100kg, njih pet je bilo teže od 90 kg. Ne napreduju jagnjad isto od linija koje su 50-60kg max težine i grla koja su od 80kg do 90kg maksimalne težine. Što se i vidi iz priloženih slika lično slikanih na putovanjima i obilascima farmi u Rusiji. Kao i sa ovih starih snimaka iz Rusije i starih slika sa izložbi u Češkoj preuzetih sa sajta njihovog udruženja odgajivača ove rase. Slike ispod najbolje to prikazuju.
Ovca šampionka rase u Češkoj, izložba Bučice 2003., iz stada od 20ak grla.
Prosečna ovca sa jagnjadima na farmi od 1500 grla u Rusiji slikana 2015. godine.
Ovan na izložbi najboljeg odgajivača u Češkoj, izložba Bučice 2005. godine.
Prosečno dobar ovan u Rusiji 1938. Godine.
Za razliku od Čeha u Rusiji je plodnost osnovna osobina ove rase i tome se poklanja velika pažnja. Nema upotrebe hormona koji prikrivaju realnu plodnost grla. Upotreba hormona za sinhronizaciju estrusa je jako popularna kod čeških zapata u Češkoj i Srbiji, kao i jagnjenje jednom godišnje (time ne znamo ništa o policikličnosti stada). Nema tekođe nema meleženja sa drugim rasama što se jasno vidi po dužini repa grla, nema dugih repova koji se javljaju kod čeških grla što se vidi na slikama ispod, oni to i ne kriju. Ali od svakog pravila postoje izuzeci, zato je selekcija stada najbitnija. Takodje imamo grla iz Češke koja su jako plodna, ali i grla iz Rusije slabije plodnosti. Zaključak je da se bez generalizacije već kroz realnu plodnost može samo sagledati plodnost nekog stada!
Grla kojima se sinhronizuju estrus hormonima često imaju problema sa reproduktivnim organima, a kod Romanovske rase koja je već na hormonalnom maksimumu često ostaju neplodna. Romanovska ovca je policiklična, ima redovne ovulacije, što je genetska karakteristika severnih kratkorepih ovaca. Što znači da nema potrebe za izazivanjem iste, remećenje hormonskom statusa, neredovnog ciklusa, kao i problemi vezivanja plodova za zid materice ako grla nisu pripremljena. Takodje jagnjad dobijena sinhronizacijom estrusa nisu za priplod (nigde u svetu se ne ostavljaju u zapatu) zato što su uvek lošijih osobina od roditelja, činjenica mnogo puta potvrdjena u praksi. Ko ne veruje neka pita odgajivače Il de Fransa iz Francuske (kod njih je obavezna sinhronizacija i osemenjavanje dela stada svake godine), da li ostavljaju tu jagnjad za remont stada ili isključivo iz prirodnog pripusta.
Česi imaju daleko manji broj Romanovskih ovaca od nas, njihovo Udruženje navodi brojku od 1500 grla, npr. taj broj Romanovskih ovaca sada ima samo Kolubarski okrug. Što se tiče kvaliteta kod nas imamo svu češku genetiku (u kojoj su i geni grla koje su oni birali i uvozili iz Poljske npr. linija Rohan, Ukrajine npr. linija Ruslan, Francuske, Holandije) ali i dobar deo vrhunske ruske genetike koju smo dobijali u više uvoza koji su realizovani direktno iz SSSR-a I Rusije. Obzirom na brojnost grla, veličinu stada, negu, ishranu i gene koje imamo daleko smo ispred Čeha trenutno u svakom smislu sa Romanovskom rasom.
Dugački rep kod šiljegana češke genetike.
Standardno kratak rep kod čistokrvne Romanovske ovce.
Realna očekivanja od ove rase u sistemu gde se ovce jagnje svakih 6-7 meseci su nekih zalučenih 4-6 jagnjadi po ovci godišnje. Broj zavisi od genetike, starosti grla, hrane, nege, veličine stada, itd. Gde se ovce jagnje jednom godišnje realna prosečna plodnost je oko 3 jagnjeta po ovci. Prirast jagnjadi ove rase prosečan na celom stadu realan je oko 230-270 grama na dan opet sve zavisi od mnogo faktora najviše od veličine legla i ishrane grla. Ovaj prirast se može povećati puštanjem ovnova drugih rasa pre svega preporučujemo rase Engleski Safolk i Šarole, zbog svoje konstitucije i tovnih osobina daju najbolje rezultate sa Romanovskim ovcama.
Čistokrvno muško Romanovsko jagnje starosti 4 meseca, kilaže 35 kg, randman mesa 57%.
Čistokrvno muško Romanovsko jagnje starosti 4 meseca, kilaže 36 kg, randman mesa 55%.
Jagnje melez Romanov majka x Engleski Safolk otac.
Jagnje melez Romanov majka x Engleski Safolk otac.
Žensko Jagnje melez Romanov majka x Engleski Safolk otac.